Prijevodi latinskih tekstova
Za sve mlade nade latinskog jezika, za izgubljene učenike koji koriste Hereditas lingue Latinae, za ljubitelje ovog divnog jezika koji se bore da ne ostane zaboravljen, ovo je stranica za vas. Ovdje ćete naći prijevode nekih latinskih tekstova koji bi vam mogli pomoći tijekom vašeg školovanja ili za ispunjenje praznina u vašoj duši. Uživajte!!! :)
De Illyris
O Ilirima
Popŭlus Romanus potentiam patriae suae passim propāgat. Potentia Romae etiam in Illyria nota est. Sed Illyrii Liburnis suis per pontum Hadriatĭcum navĭgant et Romnos impugnant. Legāti Romani Teutam, claram regīnam Illyriorum, monent. Illyrii autem iniussu Teutae legātos necant. Propterea Romani totam Illyriam occŭpant et Roma novam provinciam habet. [1]
Rimski narod širi moć svoje domovine posvuda. Moć Rima također je poznata u Iliriji. Iliri plove Jadranskim morem u svojim liburnjankama i napadaju Rimljane. Rimski poslanici opominju Teutu, slavnu kraljicu Ilira. Iliri pak bez zapovijedi Teute ubijaju poslanike. Zbog toga Rimljani zauzimaju cijelu Iliriju i Rim ima novu provinciju. [2]
Provinciae Romanae
Rimske provincije
Britannia, Gallia, Hispania, Germania, Illyria antiquae provinciae Romanae erant. Gloria provinciārum Romanārum magna erat. Gloriā suā antiquae provinciae Romanae passim notae sunt. Hodie in antiquis terris Romanis novae terrae sitae sunt. [1]
Britanija, Galija, Hispanija, Ilirija bijahu stare rimske provincije. Slava rimskih provincija bijaše velika. Stare rimske provincije posvuda su poznate svojom slavom. Danas su u starim rimskim zemljama položene nove države. [2]
Coloniae antiquae
Stare kolonije
Poētae historiam antiquam laudant. Fabŭlae poētārum de nautis saepe narrant. Nautae ex Graecia antiqua ad terram Illyrĭcam navĭgant. Postea insŭlas et oram Hadriatĭcam incŏlae ex Graecia habĭtant. Incŏlae colonias aedifĭcant. Etiam coloniae Romanae in oris nostris erant. Quis enim ignōrant Issam et Salōnas et coloniam Polam? [1]
Pjesnici hvale drevnu povijest. Priče pjesnika često pričaju o mornarima. Mornari iz drevne Grčke plove u ilirsku zemlju. Zatim otoke i jadransku obalu naseljavaju stanovnici iz Grčke. Stanovnici grade kolonije. Također rimske kolonije bijahu na našim obalama. Tko naime ne zna Vis i Salonu te koloniju Pulu? [2]
De lingua Latina
O latinskom jeziku
Studium linguae Latinae discipŭlis necessarium est. Sic pueri et puellae enim de claris viris in schola discunt. Pulchros libros poētarum antiquorum legunt. Etiam sententias Latinas discunt. Magister discipŭlos linguam Latinam docet et historiam Romanam declarat. [1]
Učenje latinskog jeziku je potrebno učenicima. Na taj način, naime, dječaci i djevojčice uče o slavnim junacima u školi. Čitaju lijepe knjige drevnih pjesnika. Također uče latinske poslovice. Učtelj uči učenike latinski jezik i objašanjava rimsku povijest. [2]
Post exitium imperii Romani
Poslije propasti Rimskog Carstva
Post exitium imperii Romani cum novis popŭlis etiam Croatae in terris Romanis apperant. Croatae Pannoniam, Slavoniam, Histriam, Dalmatiam habĭtant. Initio multos deos colunt, sed postremo in unum deum credunt.
Audacia virorum Croaticorum magna est. Post multas pugnas cum finitĭmis popŭlis Croatae regnum suum constituunt et nova oppĭda condunt. Popŭlum suum, terram suam et pontum suum Croata amat. [1]
Poslije propasti Rimskog Carstva, s novim narodima u rimskim se zemljama također pojavljuju Hrvati. Hrvati naseljavaju Panoniju, Slavoniju, Dalmaciju i Istru. Na početku štuju mnoge bogove, ali naposljetku vjeruju u jednoga boga.
Odvažnost hrvatskih junaka je velika. Poslije mnogih bitaka sa susjednim narodima, Hrvati određuju svoje kraljevstvo i osnivaju nove gradove. Hrvat voli svoj narod, svoju zemlju i svoje more. [2]
De bello Troiano
O Trojanskom ratu
Paris, vir Troianus, pulchram Helĕnam rapit. Helĕnae maritus Menelāus et Agamemnon, filii Atrei, permultos viros Graecos convocant et ad oram Troiae navĭgant. Post decem annos et per duras pugnas Graeci in muros oppĭdi intrant et Troiam delent. Postea viri Graeci ad terras suas navĭgant. [1]
Paris, trojanski junak, otima lijepu Helenu. Helenin muž Menelaj i Agamemnon, sinovi Atrejevi, pozivaja moge grčke junake i plove na obalu Troje. Poslije 10 godina i kroz mnoge bitke, Grcu ulaze u zidove grada i uništavaju Troju. Poslije grčki junaci plove na svoje zemlje. [2]
De Didonis amore
O Didoninoj ljubavi
Magnus amor Aenēae pulchram Didonem capit. Sed iussu deorum Aeneas proposĭtum vitae suae complere debet: cum suis comitĭbus, ut progenĭtor magni popŭli, ad Italiam venire. Ităque Aenēas Didonem relinquit; Dido desperata Aeneam devovet et insano amore capta vitam in flammis finit. [1]
Velika ljubav prema Eneji obuzima lijepu Didonu. Ali, po zapovijedi bogova Eneja treba ispuniti cilj svoga života: sa svojim suborcima, kao praotac velikog naroda, doći u Italiju. I tako Eneja ostavlja Didonu; očajna Didona proklinje Eneju i mahnitom ljubavlju obuzeta završava život u vatri. [2]
Aenēas in Italia
Eneja u Italiji
Aenēas autem cum militĭbus Troianis ad Italiam venit. Cum rege Latino societatem facit: filiam regis, virgĭnem Laviniam, uxorem ducit. Sed Turnus, rex Rutulorum, bellum contra Latinos incĭpit. Post regis Latini exitium Aenēas popŭlum Latinos appellat. Facultate et fortitudĭne postremo Turnum vincit. Consilium deorum propter magnam virtutem et fidelitatem Aenēam in coelum accipit. [1]
Eneja međutim s trojanskim junacima dolazi do Italije. S kraljem Latinom sklapa savez: oženio je kraljevu kćer, djevojku Laviniju. Ali Tum, kralj Rutulaca, započinje rat protiv Latina. Poslije smrti kralja Latina, Eneja narod naziva Latinima. Sposobnošću i hrabrošću na kraju pobjeđuje Turna. Odlukom bogova, zbog velikog junaštva i vjernosti, Eneja je primljen u nebo. [2]
Postĕri Aenēae
Enejini potomci
Per multa saecŭla postĕri Aenēae in Latio regnant. Primus erat Ascanius Iulus, Aenēae filius, qui novum oppĭdum nomĭne „Alba Longa“ condit. Sic tota Ascani Iuli posterĭtas ab Iulo nomen genĕris accipit. Familiam Iuliam et opĕra Iuliorum multi libri et carmĭna describunt. [1]
Mnogim stoljećima Enejini potomci vladaju u Laciju. Prvi bijaše Askanije Jul, Enejin sin, koji osniva novi grad po imenu „Alba Longa. Tako sve potomstvo Askanija Jula dobiva ime roda od Jula. Obitelj Julija opisuju mnoge knjige i pjesme i djela julijevaca. [2]
De Amulio
O Amuliju
Antiquis enim temporĭbus, sed longe post Iulum, rex Albae Longae honestus Numĭtor erat. Regis autem frater Amulius, dives avĭdus imperii, Numitorem expellit et filium regis necat. Numitoris filiam, Ream Silviam, in templum deae Vestae ducit. Sacerdotes Vestae enim flammam sacram servant et ius coniugii non habent. [1]
U drevnim naime vremenima, ali daleko poslije Jula, kralj Alba Longe bijaše čestit Numitor. No kralja Numitora brat Amulije, bogat pohlepan car, progna i ubija kraljeva sina. Numitorovu kći, Reu Silviju vodi u hram božice Veste. Svećenici Veste naime čuvaju svetu vatru i nemaju pravo braka. [2]
Rea Silvia
Rea Silvija
Rea Silvia, iam sacerdos Vestae, pro aqua sacra in nemus Albanum venit. Sed somnium in ocŭlos fessae puellae cadit. Tum Mars, deus belli, tacĭto pede ad virgĭnem venit. Amulius postea condicionem Reae cognoscit et misĕram in arcem claudit. Post alĭquot menses Rea in arce infantes, Romŭlum et Remum, parit. Sed Amulius postĕros Numitoris regis timet et propterea puĕros necare cupit. Servus Amuli Romŭlum et Remum in corbem ponit et prope collem Palatinum corbem cum puĕris amni Tibĕri permittit. [1]
Rea Silvija, već Vestina svećenica, došla je po svetu vodu u šumarak Alban. Ali san pada na oči umorne djevojke. Tada je Mars, bog rata, tihim korakom došao k djevojci. Amulije poslije spoznaje Reino stanje i jadnu zatvara u kulu. Poslije nekoliko mjeseci Rea u kuli rađa djecu, Romula i Rema. Ali Amulije se boji potomaka kralja Numitora i zbog toga je želio ubiti dječake. Amulijev rob stavio je u košaru Romula i Rema i blizu brežuljka Palatina košaru s dječacima prepustio rijeci Tiber. [2]
Romŭlus et Remus
Romul i Rem
Attămen fata infantĭbus Reae bona erant. Amnis enim Tibĕris puĕros non ad mare apportat sed in litŏre amnis relinquit. Iuxta litus mons erat, ferorum animalium plenus. At deus Mars lupam, anĭmal suum, ad Romŭlum et Remum mittit. Lupa puĕros fame fatigatos, sicut suos catŭlos, lacte lupino nutrit. Pastor Faustŭlus puĕros cum animali videt et miro omĭne motus postea puĕros edŭcat. [1]
Ipak sudbine Reinoj djeci bijahu dobre. Rijaka naime Tiber dječake ne nosi do mora nego ih ostavlja na obai rijeke. Uz hrid bijaše planina puna divljih životinja. Bog Mars šalje vučicu, svoju životinju, k Romulu i Remu. Vučica glađu izmučene dječake hrani vučjim mlijekom kao svoje vučiće. Pastir Faustul je vidio dječaka sa životinjama i ganut čudnim prizorom poslije odgaja dječake. [2]
De morte Amuli
O Amulijevoj smrti
Romŭlus et Remus, iam iuvenes strenui, contra pastores Amuli pugnant. In uno proelio Amulius Remum capit at Romŭlus a Faustŭlo origĭnem propriam cognoscit. In palatium regis irrumpit et Amulio veritatem detĕgit: „Filii Reae et Martis sumus, nepotes Numitoris, postĕri Iuli, etiam clari Aenēae. Diu eramus victĭmae superbiae tuae!“ – dicit et ense acuto pectus Amuli transfŏdit. Remum libĕrat, regnum Numitori reddit. [1]
Romul i Rem, već hrabri mladići, bore se protiv Amulijevih pastira. U jednoj bitci Amulije zarobljava Rema i Romul od Faustula saznaje svoje porijeklo. Upada u kraljevu palaču i otkriva Amuliju istinu: "Sinovi smo Reini i Marsovi, Numitorovi unuci, potomci Julovi, također slavnog Eneje. Dugo bijasmo žrtve oholosti!" - reče i oštrim mačem probode Amulijeva prsa. Rema oslobodi, kraljevstvo vrati Numitoru. [2]
De origĭne urbis Romae
O početku grada Rima
Postea Romŭlus et Remus novam urbem condĕre decernunt. In colle Palatino Romŭlus magnum numĕrum avium – duodĕcim vultŭres – videt. Ibi, secundum oracŭlum, urbem condĕre debet. Sed Remus in loco urbis sacrilegium confĭcit et Romŭlus fratrem suum necat. Tamen magnus dolor post fratris mortem Romŭlum affĭcit. Ităque Remo collem Aventinum dedĭcat et in novam urbem novos cives ducit. [1]
Poslije Romul i Rem odluče osnovati novi grad. U brežuljku Palatinu Romul vidi veliko mnoštvo ptica - 12 jastrebova. Ondje prema drugom proročanstvu moaju osnovati grad. Ali Rem na mjestu grada čini svetogrđe i ubija svog brata Romula. Ipak velika bol ga obuzima poslije smrti brata Romula. Stoga predaje brežuljak Aventin i vodi nove građane u novi grad. [2]
Historia est magistra vitae
Povijest je učiteljica života
Historia semper magistra vitae erat. Historia autem Romana per saecŭla homĭnes docebat et gravia exemplaria boni et mali ostendebat. Variae sortes Romanorum usque ad tempŏra nostra multa genĕra homĭnum incitabant. Poētae Romani, auctores, viri docti posteritati exempla dabant. Opĕra artis Romanae, ornamenta, simulacra, status multi divĭtes habere cupiebant. Etiam multi artifĭces in arte Romana exempla egregia inveniebant. [1]
Povijest uvijek bijaše učiteljica života. Povijest pak rimska kroz stoljeća poučavaše ljude i pokazivaše značajne primjere dobra i zla. Različite sudbine Rimljana sve do naših vremena poticahu mnoge generacije ljudi. Rimski pjesnici, pisci, učeni ljudi davahu primjere potomstvu. Djela rimske umjetnosti, ukrase, slike, kipove mnogi bogataši željahu imati. Također mnogi umjetnici u rimskoj umetnosti pronalazili su izvrsne primjere. [2]
Brutus, primus consul Romanorum
Brut, prvi konzul Rimljana
Omnia iura, omnia insignia, scribebat Livius, primi consŭles tenebant. Senatus tamen a duplicato terrore cavebat: unus consul imperium exercĭtus, unus imperium civile habebat. Post exĭtum Collatini solus Brutus fasces tenebat sed timor senatus deficiebat. Brutus enim acer vindex et custos libertatis erat. Omnes patres civitatis Brutum Liberatorem apellabant. Senatus Populusque Romanus princĭpem senatus vero colebat. Cives Romani dextĕras manus Bruto ad salutem tendebant. Mox tamen duces sono cornus milĭtes ad bellum convocabant. [1]
Sva prava, sve simbole vlasti, pisaše Livije, imahu prvi konzuli. Senat se bojao dvostrukog straha: prvi konzul imaše vlast nad vojskom, prvi imaše civilnu vlast. Poslije smrti Kolatinove jedini Brut imaše vlast, ali nedostajaše strah od senata. Brut naime bijaše oštar osvetnik i čuvar slobode. Nazvahu Brura osloboditeljem svi senatori države. Senat i narod rimski predsjednika senata uistinu poštovahu. Rimski građani pružaju desnu ruku Brutu u pozdrav. Uskoro ipak vođe pozvaše vojnike u rat. [2]
Horatius Cocles
Horacije Koklo
Horatius Cocles una die pontem Sublicium cum comitĭbus suis defendebat. Sed acies Etruscorum magno numĕro invadebat et pons paene apertus hostĭbus erat. Amici autem Coclĭtis nullam fidem habebant et in fugiebant. Fortuna urbis Romae Horatium ut munimentum et spem unĭcam habebat. Fortitudĭne sua Horatius milĭtes hostiles provocabat et fragorem pontis antiqui expectabat. Postremo Tiberinum patrem invŏcat et armatus in Tiberim desilit. Sic Horatius Cocles rem publĭcam Romanam defendebat. [1]
Horacije Koklo jednog dana sa svojim pratiocima braniše drveni most. Ali bojni red Etrušćana velikim brojem napadnuše i most bijaše skoro otvoren neprijateljima. Prijatelji također Koklovi nisu imali nikakvu vjeru i bježahu u grad. Sudbina grada Rima imaše Horacija kao zaštitu i jedinu nadu. Svojom hrabrošću Horacije provociraše neprijateljske vojnike i očekivaše uništavanje starog mosta. Naposljetku zazivaše oca Tiberina i naoružan skoči u Tiber. Tako Horacije Koklo braniše rimsku državu. [2]
Pyrrhi victoria
Pirova pobjeda
Pyrrhus, rex Epirotarum, familiaris Alexandri Magni, dux egregius erat et paeninsŭlam Italĭcam capĕre cupiebat. In pugna apud Auscŭlum vincit Pyrrhus Romanos sed multi etiam Epirotae gladiis Romanis cadunt. In senatu Romano Appius Claudius Caecus censor ardenti oratione anĭmos Romanorum ad bellum contra Pyrrhum incitabat.
Ităque bellicosi Romani magnam fortitudĭnem et perseverantiam non solum in victoriis ostendebant, sed etiam in clade ad mortem pro patria parati erant. Novi et novi milĭtes Romani rursus ad acies quasi cupĭdi perniciei instabant. Postremo Pyrrhus, etsi victor, in Epīrum cum exercĭtu se recipĕre debebat.
Sic „Pyrrhi victoria“ per multa saecŭla usque ad tempŏra nostra difficĭlem et inutĭlem victoriam significabat. [1]
Pir, kralj Epira, rođak Aleksandra Velikog, bijaše izvrstan vođa, željaše osvojiti poluotok Italiju. Pir je pobijedio Rimljane u bitci kod Auskula, ali mnogi Epirani pogibaju od rimskih mačeva. U rimskom Senatu Apije Klaudije Cek, cenzor, žestokim govorom poticaše duše Rimljana na rat protiv Pira. Tako ratoborni Rimljani pokazivahu veliku hrabrost i ustrajnost ne samo pobjedama, već i u porazu bijahu spremni na smrt za domovinu. Novi i novi rimski vojnici stajahu ponovno u bojnom redu kao da su željni opasnosti, Naposljetku Pir, iako pobjednik, trebaše se vratiti u Epir s vojskom. Tako Pirova pobjeda označavaše kroz mnoga stoljeća sve do današnjeg vremena tešku i beskorisnu pobjedu. [2]
Mucius Scaevŏla
Mucije Ljevoruki
Mucius adolescens nobĭlis regem Porsinnam necare decernit. Permissionem patrum petebat et audax in castra hostium furtiam per acies Etruscorum intrat. Tamen non regem, sed scribam pro rege Porsinna obtruncat. Regis praesidium fortem iuvĕnem capit, sed magis milĭtes quam Mucius metuebant – tanta in Mucio audacia erat. Sine timore Mucius regi Porsinnae dicit: „Nullam spem vitae habeo sed spem magnam mortis tuae habebam. Romanus sum et ut hostis hostem occidĕre cupiebam.“ Dicit et manum in focŭlum ponit. Rex Mucii virtute commotus nobĭlem iuvĕnem intactum dimittit. In una die Mucius manum amittit sed gloriam aeternam obtĭnet. Postea Romani Mucium Scaevŏlam appellabant. [1]
Plemeniti mladić Mucije odlučuje ubiti kralja Posime. Tražio je dopuštanje senatora i ušao je odvažno u neprijateljski tabor kroz bojni red Etrušćana. Ipak ne ubija kralja nego pisara kralja Posime. Kraljevska straža hvata hrabrog mladića, ali više se bojahu vojnici nego Mucije, takvu odvažnost bijaše u Muciji. Bez straha Mucije kralju Posimi reče - „Nemam nikakvu nadu u život, ali imao sam veliku nadu u tvoju smrt. Rimljanin sam i neprijatelja sam želio ubiti." Reče i stavi ruku u vatru. Kralj je bio ganut hrabrošću plemenitog mladića. U jednom danu Mucije je izgubio ruku, ali zadobio vječnu slavu. Poslije su ga Rimljani nazvali Mucije Ljevorukim. [2]
Fratres Gracchi
Braća Grakho
Temporĭbus periculorum concordia popŭli Romani maxĭma erat. Postea tamen tempŏre pacis, divites Romani opes suas augebant et familias paupĕrum pardebant. Proptereas fratres Gracchi, oratores optĭmi, pro iurĭbus plebis ac iustitia pugnabant. „Res publĭca nostra iustitor meliorque esse debet. Omnĭbus civĭbus Romanis agros dabĭmus et, ut tribunus plebis, dico: Senatus leges agrarias confirmabit!“ – clamabat orator Tiberius Gracchus.
Pugna Gracchorum odium optimatum provocabat: primus Tiberius, postea Gaius necatus est. Sic clades defensorum plebis initium exitii rei publĭcae atque crudelis belli civilis erat. Sed memoria clarorum virorum semper vivet et perpetuum exemplum honestatis erit. [1]
U vremenima opasnosti sloga rimskog naroda bijaše najveća. Poslije ipak, u vrijeme mira, bogati Rimljani povećavahu svoje bogatstvo, a obitelji siromašnih izgubihu. Zbog toga braća Grakho, najbolji govornici, borahu se za pravednost u pravima puka. „Naša republika mora biti pravednija i bolja. Svim rimskim građanima dajemo zemlju i kao pučki tribun, kažem: Senatu poljoprivredne zakone utvrđujem!" - vikaše govornik Tiberije Grakho. Bitka Grahura izazivaše mržnje odličnika, prvi Tiber, a poslije je Gaj ubijen. Tako poraz branitelja puka bijaše početak kraja republike i građanskog rata. Ali sjećanje na slavne junake uvijek će živjeti i biti stalan primjer čestitosti. [2]
De vita Romanorum I.
Život Rimljana I.
Urbs Roma in septem collĭbus, qui Palatium, Aventinum, Esquilinum, Caelius, Viminalis, Quirinalis, Capitolium appellantur, sita est. In collĭbus cives Romani deis deabusque, quos maxĭme colebant, templa consecrabant. In Capitolio templum veterrĭmum, quod Iovi, Iunoni, Minervae consecratum erat, situm est. In Foro erat Curia senatus Romani, in qua patres contiones habebant. Omnes, quĭbus amicos et notos videre placebat, Foro Romano ambulabant. Vespĕre convivia et cenae apud cives nobĭles, quorum villae loca conviviorum cenarumque erant, celebrabantur. [1]
Grad Rim smješten je na 7 brežuljaka koji se nazivaju: Palatin, Aventin, Eskvilin, Celij, Viminal, Kvirinal, Kapitolij. Na brežuljcima rimski građani bogovima i božicama, koje najviše poštivahu, posvećivahu hramove. Na Kapitoliju se nalazi vrlo stari hram koji bijaše posvećen Jupiteru, Junoni i Minervi. Na Forumu bijaše Kurija rimskog senata u kojoj senatori imahu sjednice. Svi kojima se prijatelje i poznanike sviđaše vidjeti, šetahu se rimskim Forumom. Uvečer bijahu slavljene gozbe i večere kod patricija čije vile bijahu mjesta za gozbe i slavlja. [2]
De incendio urbis Romae
O požaru grada Rima
Nero imperator ut iuvenis discipŭlus Senĕcae erat. Sed consilia philosŏphi Nero audire non cupiebat. Iste imperator iam adolescens vitia sua ostendebat. Postea vitia Neronis multos homĭnes ad mortem ducebant. Inter illos, quos Nero necari iubebat, Britannĭcus, Claudii imperatoris filius, uxor, mater ipsa erat.
Illo enim tempŏre magna pars urbis igne et flamma hausta erat. Dum urbs antiqua ruebat, Nero incendium ex sua villa spectabat et exitium Troiae canebat. Istud incendium, secundum famam rumoresque, ipse Nero incitabat. Sed hoc tamen incertum est. [1]
Car Neron kao mladić bijaše Senekin učenik. Ali savjete filozofa Neron ne željaše slušati. Taj car već kao mladić pokazivaše svoje ambicije. Poslije su Neronove mane mnoge ljude odvele u smrt. Među onima koje je Neron zapovijedio ubiti bijaše Britanij, sin cara Klaudija, supruga, sama majka.
Naime u ono vrijeme velik dio grada bijaše zahvaćen požarom i plamenom. Dok se drevni grad urušavao, Neron promatraše požar iz svoje vile i pjevaše o propasti Troje. Taj je požar, prema glasini i pričanjima inicirao sam Neron. Ali ovo je pak neizvjesno. [2]
De Christianis
O kršćanima
Nero autem homĭnes, qui Christiani appellabantur, huius crimĭnis accusabat. Christiani etiam „exitiabĭlis superstitionis“ accusabantur. Iussu eius misĕri Christiani crucĭbus affigebantur, aut vivi flammis, in usum nocturni lumĭnis, tradebantur. Sed in ipsa hora mortis suae iidem homĭnes magnam fidem et constantiam monstarbant: Christum sine lamentis benedicebant, carmĭna Deo suo cantabant. Isdem spectatorĭbus Christiani modo miserabĭles. Modo admirabĭles videbantur. [1]
Neron pak ljude koji bijahu nazvani kršćani, optužiše zbog ovog zločina. Kršćani također bijahu optuživani zbog strašnog praznovjerja. Po njegovoj zapovijedi jadni kršćani bijahu pribajani na križeve ili živi bacani u vatru pri uporabi noćnog svijetla. Ali, u samom času svoje smrti, ti isti ljudi pokazivahu veliku vjeru i ustrajnost: Krista blagoslivaljhu bez žaljenja, pjevahu pjesme svome Bogu. Tim istim gledateljima kršćani se pričinjavahu sad vrijedni željenja, sad vrijedni divljenja. [2]
Sallustius de antiquis moribus Romanorum
Salustije o drevnim običajima Rimljana
C. Sallustius Crispus, Romanus rerum scriptor, de urbe Roma antiqua ita scripsit: „Domi militiaeque concordia maxĭma, avaritia minŭma erat; ius bonumque apud Romanos non legĭbus magis quam natuā valebat. Iurgia, discordias, simultates cum hostĭbus exercebant, cives cum civĭbus de virtute certabant. In suppliciis deorum magnifĭci, domi parci, in amicos fideles erant. Duabus his artĭbus, audacia in bello, ubi pax evenĕrat aequitate, seque remque publĭcam curabant. Sic res publĭca Romana labore atque iustitia crevit.“ [1]
Gaj Salustije Krisp, rimski povjesničar, o drevnom je gradu Rimu tako pisao: „U miru i ratu, najveća sloga bijaše, a pohlepa najmanja; pravo i dobro kod Rimljana nije vrijedilo više po zakonima nego po prirodi. Vodili su svađe, nesloge, prepirke s neprijteljima, građani s građanima natjecahu se u vrlini... U molitvama bogovima bijahu uzvišeni, kod kuće štedljivi, prijateljima vjerni. Objema ovim vještinama, odvažnošću u ratu i jednakošću u vrijeme mira, brinuli su se za državu. Tako je rimska republika rasla radom i pravdom.“ [2]
De M. Tulio Cicerone
O Marku Tuliju Ciceronu
M. Tulius Cicĕro optĭmus orator Romanus fuit. Tempŏre sui consultas rei publĭcae Romanae virtute praeĕrat. Viri fortes enim Romae illo tempŏre defuernut. Ipsi autem Catilinae discordia populi Romani valde prodĕrat. Tamen orationĭbus suis Cicĕro coniurationem detexit. Sic a Cicerone oratore res publĭca Romana servata est. [1]
M. Tulije Ciceron najbolji rimski govornik bijaše. U jegovo vrijeme konzulat rimske republikeisticaše se vrlinom. Snažni junaci u Rimu nedostajahu u ono vrijeme. Samome pak Katilini nesloga rimskog naroda veoma koristiše. Ipak govorima svojim Ciceron je otkrio urotu . Tako je s govornikom Ciceronm spašena rimska republika. [2]
C. I. Caesăris Galliae descripto
Opis Galije Gaja Julija Cezara
Gallia est omnis divisa in partes tres, quarum unam incŏlunt Belgae, aliam Aquitani, tertiam ipsorum lingua Celtae, nostra Galli appellantur. Hi omnes lingua, institutis, legibus inter se diffĕrunt. Gallos ab Aquitanis Garumna flumen, a Belgis Matrona et Sequana divĭdit. Horum omnium fortissĭmi sunt Belgae, propterea quod a cultu atque humanitate provniciae longissĭme absunt minimeque ad eos mercatores saepe commeant atque ea, quae anĭmos homĭnum effemĭnant, important proximique sunt Germanis, qui trans Rhenum incŏlunt, quibuscum continenter bellum gerunt. [1]
Cijela Galija je podijeljena na tri dijela od kojih jedan nastanjuju Belgi, Akvitanci drugi, oni koji su u svom jeziku nazvani Kelti, a u našem Gali, treći. Svi se oni razlikuju jedan od drugoga u jeziku, običajima, zakonima. Rijeka Garona odvaja Gale od Akvitanaca, Marna i Seina odvajaju ih od Belga. Od svih ovih, Belgi su najhrabriji, zato što su najudaljeniji od civilizacije i trgovci im češće pribježu, izvorno stoji, i najbliži su Germanima koji obitavaju preko Rajne s kojima stalno vode rat. [2]
In Ctilinam oratio prima (I.)
Prvi govor protiv Katiline
Quousque tandem abutere, Catilina, patientiā nostrā? Quamdiu etiam furor iste tuus nos eludet? Quem ad finem sese effrenata iactabit audacia? Nihilne te nocturnum praesidium Platii, nihil urbis vigiliae, nihil concursus bonorum omnium, nihil hic munitissĭmus locus senatus, nihil horum ora vultusque moverunt?
O tempŏra, o mores! Senatus haec intellĕgit, consul videt, hic tamen vivit. Vivit? Immo vero, etiam in senatum venit, fit publĭci consilii partĭceps, notat et designat ocŭlis ad caedem unum quemque nostrum. Ad mortem te, Catilina, duci iussu consŭlis iam pridem oportebat, in te iaci pestem, quam tu in nos omnes iam diu machinaris. [1]
Dokle ćeš Katilina zlorabitinaše strpljenje? Koliko dugo će nas taj tvoj bijes obmanjivati? Do koje granice će se raspirivati tvoja razuzdanost? Zar te nisu potražile gradske straže Palatina, ni gradska bdijenja, ni strah naroda, ni strah svih dobrih ljudi, ni ovo najutvrđenije mjesto Senata, ni lica ni izraz od ovih prisutnih. O vremena, o običaji! Senat ovo shvaća, konzul vidi, ovaj puk živi. Živi? Da! Čak štoviše, dolazi u senat, sudjeluje u javnom vjećanju, bježi i označuje očima za krvoproliće svakog od nas. Katilina trebalo te je odvesti već ranije u smrt, po zapovijedi konzula, na tebe baciti nesreću koju ti već jako dugo smišljaš protiv nas. [2]
De Q. Horatio Flacco
O Kvintu Horaciju Flaku
Carmĭna Horatii Flacci legentes veram artem poētĭcam invenimus. Meliorem quam Horatii artem poētĭcam difficulter in orbe Romano invenerĭmus. Solus Catŭllus cum Horatio comparari potuĕrit. Multi enim poēate artem poētĭcam scribĕre ausi sunt, sed exempla egregiorum poētarum haud facĭle superare potĕrant.
Ars poētĭca Horatii miram alĭquam sapientiam contĭnet – omnes, qui legerunt, quod poēta scripsisset, philosophiam vitae paullatim noverunt. Utĭnam plures, ut Horatius, poētae fuissent! Utĭnam ipse poēta a poētis hodiernis magis lectus ac cultus esset! [1]
Čitajući pjesme Horacija Flaka pronalazimo istinsko pjesničko umijeće. U rimskom svijetu teško je pronaći bolje pjesničko umijeće od Horacija. Jedini Katul bi se mogao usporediti s Horacijom. Mnogi, naime, pjesnici usudili su se pisati pjesničku umjetnost, ali nisu mogli lako nadmašiti primjene vrhunskih pjesnika. Pjesničko umijeće Horacijovo sadrži neku neuobičajenu mudrost – svi koji su čitali, šxto je pjesnik napisao, su malo pomalo upoznavali filozofiju života. Kamo sreće da je više pjesnika bilo kao Horacije. Kamo sreće da je sam pjesnik od današnjih pjesnika više čitan i poštovan.[2].
De Dalmatia
O Dalmaciji
Fuit autem metropŏlis civitas Dalmatiae Salona, urbs magna et antiqua. Dicta est Salona e salo, hoc est a mari, quia in litŏre maris sita est. Haec civĭtas tempore bellorum civilium fidem inconcussam Romanae rei publĭcae observans dominium Caesăris respuebat. Post Caesăris necem Octavianus Augustus misit quendam illustrem virum ex consulĭbus, nomĭne Asinium Pollionem, cum exercĭtu multo, qui Salonam imperio Romano subiungaret. Tum Pollio in Dalmatiam veniens multis bellis coepit impugnare Salonam. Unde obsessa civĭtas tandem in manus Romanorum tradita est. Peractā ergo victoriā Pollio reversus est Romam ubi cum magna gloria et triumpho a Senatu Romano susceptus est. [1]
Solin, velik i drevan grad, bio je glavni grad Dalmacije. Grad Solin nazvan je po morskoj soli jer je smješten na morskoj obali. Ovaj grad je u vrijeme građanskih ratova čuvao čvrstu vjeru, a pritom su odbijali vladavinu careva rimske republike. Poslije smrti Cezarove, Oktavijan August poslao je u Dalmaciju nekog poznatog muškarca iz reda konzula po imenu Asinij Polion s brojnom vojskom da podčini Solin pod rimsku vlast. Tada dolazeći u Dalmaciju, Polion je počeo napadati Dlmaciju s mnogim ratovima. Shodno tome grad je predan u ruke Rimljana. Izvojevši pobjedu Polion se vratio u Rim gdje je dočekan s velikom slavom i trijumfom od senata i rimskog naroda. [2]
Literatura
[1] Milanović, Z. (2004.) Hereditas linguae Latinae. V. B. Z. : Zagreb
[2] Osobni arhiv (bilježnica iz Latinskog jezika - 2015./2016./2017.)
Korištene fotografije i slike
https://s-media-cache-ak0.pinimg.com/236x/72/da/da/72dada42415d687b2ce72a057d20a3ac.jpg
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/9b/Oton_Ivekovic%2C_Dolazak_Hrvata_na_Jadran.jpg
https://sd.keepcalm-o-matic.co.uk/i/historia-est-magistra-vitae-1.png
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/72/Eckhel_ii_13.jpg/1200px-Eckhel_ii_13.jpg
http://impulsportal.net/images/slikeZanimljivosti/svastara/pirova-pobjeda1.jpg
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/87/Eugene_Guillaume_-_the_Gracchi.jpg
http://www.geografija.hr/storage/geografija/upload/galerija/images/external/Dalmacija4.jpg