Prijevodi latinskih tekstova

Sallustius de antiquis moribus Romanorum

Salustije o drevnim običajima Rimljana

C. Sallustius Crispus, Romanus rerum scriptor, de urbe Roma antiqua ita scripsit: „Domi militiaeque concordia maxĭma, avaritia minŭma erat; ius bonumque apud Romanos non legĭbus magis quam natuā valebat. Iurgia, discordias, simultates cum hostĭbus exercebant, cives cum civĭbus de virtute certabant. In suppliciis deorum magnifĭci, domi parci, in amicos fideles erant. Duabus his artĭbus, audacia in bello, ubi pax evenĕrat aequitate, seque remque publĭcam curabant. Sic res publĭca Romana labore atque iustitia crevit.“ [1]
Gaj Salustije Krisp, rimski povjesničar, o drevnom je gradu Rimu tako pisao: „U miru i ratu, najveća sloga bijaše, a pohlepa najmanja; pravo i dobro kod Rimljana nije vrijedilo više po zakonima nego po prirodi. Vodili su svađe, nesloge, prepirke s neprijteljima, građani s građanima natjecahu se u vrlini... U molitvama bogovima bijahu uzvišeni, kod kuće štedljivi, prijateljima vjerni. Objema ovim vještinama, odvažnošću u ratu i jednakošću u vrijeme mira, brinuli su se za državu. Tako je rimska republika rasla radom i pravdom.“ [2]

De M. Tulio Cicerone

O Marku Tuliju Ciceronu

M. Tulius Cicĕro optĭmus orator Romanus fuit. Tempŏre sui consultas rei publĭcae Romanae virtute praeĕrat. Viri fortes enim Romae illo tempŏre defuernut. Ipsi autem Catilinae discordia populi Romani valde prodĕrat. Tamen orationĭbus suis Cicĕro coniurationem detexit. Sic a Cicerone oratore res publĭca Romana servata est. [1]

M. Tulije Ciceron najbolji rimski govornik bijaše. U jegovo vrijeme konzulat rimske republikeisticaše se vrlinom. Snažni junaci u Rimu nedostajahu u ono vrijeme. Samome pak Katilini nesloga rimskog naroda veoma koristiše. Ipak govorima svojim Ciceron je otkrio urotu . Tako je s govornikom Ciceronm spašena rimska republika. [2]

C. I. Caesăris Galliae descripto

Opis Galije Gaja Julija Cezara

Gallia est omnis divisa in partes tres, quarum unam incŏlunt Belgae, aliam Aquitani, tertiam ipsorum lingua Celtae, nostra Galli appellantur. Hi omnes lingua, institutis, legibus inter se diffĕrunt. Gallos ab Aquitanis Garumna flumen, a Belgis Matrona et Sequana divĭdit. Horum omnium fortissĭmi sunt Belgae, propterea quod a cultu atque humanitate provniciae longissĭme absunt minimeque ad eos mercatores saepe commeant atque ea, quae anĭmos homĭnum effemĭnant, important proximique sunt Germanis, qui trans Rhenum incŏlunt, quibuscum continenter bellum gerunt. [1]

Cijela Galija je podijeljena na tri dijela od kojih jedan nastanjuju Belgi, Akvitanci drugi, oni koji su u svom jeziku nazvani Kelti, a u našem Gali, treći. Svi se oni razlikuju jedan od drugoga u jeziku, običajima, zakonima. Rijeka Garona odvaja Gale od Akvitanaca, Marna i Seina odvajaju ih od Belga. Od svih ovih, Belgi su najhrabriji, zato što su najudaljeniji od civilizacije i trgovci im češće pribježu, izvorno stoji, i najbliži su Germanima koji obitavaju preko Rajne s kojima stalno vode rat. [2]

In Ctilinam oratio prima (I.)

Prvi govor protiv Katiline

Quousque tandem abutere, Catilina, patientiā nostrā? Quamdiu etiam furor iste tuus nos eludet? Quem ad finem sese effrenata iactabit audacia? Nihilne te nocturnum praesidium Platii, nihil urbis vigiliae, nihil concursus bonorum omnium, nihil hic munitissĭmus locus senatus, nihil horum ora vultusque moverunt?

O tempŏra, o mores! Senatus haec intellĕgit, consul videt, hic tamen vivit. Vivit? Immo vero, etiam in senatum venit, fit publĭci consilii partĭceps, notat et designat ocŭlis ad caedem unum quemque nostrum. Ad mortem te, Catilina, duci iussu consŭlis iam pridem oportebat, in te iaci pestem, quam tu in nos omnes iam diu machinaris. [1]

​

Dokle ćeš Katilina zlorabitinaše strpljenje? Koliko dugo će nas taj tvoj bijes obmanjivati? Do koje granice će se raspirivati tvoja razuzdanost? Zar te nisu potražile gradske straže Palatina, ni gradska bdijenja, ni strah naroda, ni strah svih dobrih ljudi, ni ovo najutvrđenije mjesto Senata, ni lica ni izraz od ovih prisutnih. O vremena, o običaji! Senat ovo shvaća, konzul vidi, ovaj puk živi. Živi? Da! Čak štoviše, dolazi u senat, sudjeluje u javnom vjećanju, bježi i označuje očima za krvoproliće svakog od nas. Katilina trebalo te je odvesti već ranije u smrt, po zapovijedi konzula, na tebe baciti nesreću koju ti već jako dugo smišljaš protiv nas. [2]

De Q. Horatio Flacco

O Kvintu Horaciju Flaku

Carmĭna Horatii Flacci legentes veram artem poētĭcam invenimus. Meliorem quam Horatii artem poētĭcam difficulter in orbe Romano invenerĭmus. Solus Catŭllus cum Horatio comparari potuĕrit. Multi enim poēate artem poētĭcam scribĕre ausi sunt, sed exempla egregiorum poētarum haud facĭle superare potĕrant.

Ars poētĭca Horatii miram alĭquam sapientiam contĭnet – omnes, qui legerunt, quod poēta scripsisset, philosophiam vitae paullatim noverunt. Utĭnam plures, ut Horatius, poētae fuissent! Utĭnam ipse poēta a poētis hodiernis magis lectus ac cultus esset! [1]

​

Čitajući pjesme Horacija Flaka pronalazimo istinsko pjesničko umijeće. U rimskom svijetu teško je pronaći bolje pjesničko umijeće od Horacija. Jedini Katul bi se mogao usporediti s Horacijom. Mnogi, naime, pjesnici usudili su se pisati pjesničku umjetnost, ali nisu mogli lako nadmašiti primjene vrhunskih pjesnika. Pjesničko umijeće Horacijovo sadrži neku neuobičajenu mudrost – svi koji su čitali, šxto je pjesnik napisao, su malo pomalo upoznavali filozofiju života. Kamo sreće da je više pjesnika bilo kao Horacije. Kamo sreće da je sam pjesnik od današnjih pjesnika više čitan i poštovan.[2].

De Dalmatia

O Dalmaciji

Fuit autem metropŏlis civitas Dalmatiae Salona, urbs magna et antiqua. Dicta est Salona e salo, hoc est a mari, quia in litŏre maris sita est. Haec civĭtas tempore bellorum civilium fidem inconcussam Romanae rei publĭcae observans dominium Caesăris respuebat. Post Caesăris necem Octavianus Augustus misit quendam illustrem virum ex consulĭbus, nomĭne Asinium Pollionem, cum exercĭtu multo, qui Salonam imperio Romano subiungaret. Tum Pollio in Dalmatiam veniens multis bellis coepit impugnare Salonam. Unde obsessa civĭtas tandem in manus Romanorum tradita est. Peractā ergo victoriā Pollio reversus est Romam ubi cum magna gloria et triumpho a Senatu Romano susceptus est. [1]

Solin, velik i drevan grad, bio je glavni grad Dalmacije. Grad Solin nazvan je po morskoj soli jer je smješten na morskoj obali. Ovaj grad je u vrijeme građanskih ratova čuvao čvrstu vjeru, a pritom su odbijali vladavinu careva rimske republike. Poslije smrti Cezarove, Oktavijan August poslao je u Dalmaciju nekog poznatog muškarca iz reda konzula po imenu Asinij Polion s brojnom vojskom da podčini Solin pod rimsku vlast. Tada dolazeći u Dalmaciju, Polion je počeo napadati Dlmaciju s mnogim ratovima. Shodno tome grad je predan u ruke Rimljana. Izvojevši pobjedu Polion se vratio u Rim gdje je dočekan s velikom slavom i trijumfom od senata i rimskog naroda. [2]